Slabovidnost (ambliopija)

Slabovidnost ne spada među dioptrijske pogreške oka (refrakcijske), već među funkcionalne. Možemo je definirati kao smanjenje oštrine vida uzrokovane slabljenjem oka zbog neaktivnosti. Centar za vid u mozgu ne obrađuje informacije koje dolaze iz slabijeg oka, već prima samo vizualne podražaje zdravog oka. Slabovidnost se pojavljuje najčešće u djetinjstvu, kada se razvija točka najoštrijeg vida – makula. Često se pojavljuje zajedno sa strabizmom i drugim refrakcijskim pogreškama, ali može biti prisutna i bez njih. Pojavu ambliopije također može uzrokovati dugotrajno prekrivanje jednog oka, na primjer pri ozljedi. Obitelj, okolina, ali ni samo dijete ne mora primijetiti problem. Loš vid se uglavnom otkrije na sistematskom pregledu. Što se liječenja tiče, konkretni lijekovi za liječenje slabovidnosti ne postoje. Moguće je djelovati samo u određenoj dobi, između treće i devete godine života, posebnim vježbama i redovitom okluzijom zdravog oka. U kasnijoj dobi promjene su nepovratne, što znači da je ambliopiju moguće potpuno ili djelomično izliječiti samo u ranijoj dobi. Cilj liječenja je natjerati slabovidno oko na aktivnost. Eliminira se oko s normalnom vidnom oštrinom, odnosno zdravije oko. Njegovo isključivanje postižemo okluzijom koja se pričvrsti na naočale ili se nalijepi direktno preko oka. Također, možemo koristiti flaster ili neprozirnu kontaktnu leću. S okluzijom zdravog oka potrebno je započeti što je prije moguće. Nakon šeste godine života mogućnost postizanja boljeg vida se radikalno snižava. Također, vremenski period prekrivanja oka se s poboljšanjem vida postupno smanjuje. Na početku liječenja oko može biti prekriveno i cijeli dan, pri kraju liječenja dovoljno je prekrivati oko na samo jedan sat. Prognoza uspješnosti liječenja je individualna i prije svega ovisi o pravovremenom otkrivanju pogreške i ispravnom liječenju.